Nitko te ne bira bez showreela i nitko te ne stavlja ni u što da bi ga mogao složiti. Problem se doista vrti u krug i upravo ga zato toliko ljudi doživljava kao zid umjesto kao vrata. U stvarnosti se raspada mnogo brže nego što izgleda, čim prestaneš čekati dopuštenje.
Showreel nije popis tvoje karijere. To je kratak dokaz da te se može gledati pred kamerom. U toj razlici krije se cijela razlika između čekanja na showreel i njegova stvaranja.
Devedeset sekundi je cijeli showreel.Odakle dolazi prvi showreel
- Scene koje sami snimite. Dvoje glumaca, mobitel, stativ, mirno mjesto i scena odabrana zato što ti pristaje. Najbrži put i ujedno najmanje korišten.
- Studentski filmovi. Filmske škole biraju glumce bez prestanka, posao je obično neplaćen, ali materijal je stvaran. Dogovori unaprijed i pisanim putem da dobiješ kopiju, inače ćeš je godinu dana potraživati.
- Self-tapeovi. Snimka napravljena kako treba, s pristojnim zvukom i jednobojnom pozadinom, posve je upotrebljiv materijal. Nikoga ne zanima odakle dolazi snažnih devedeset sekundi.
- Kratki film koji sam napraviš. Sporije i teže, ali ulogu držiš ti, a napisati sebi lik koji ti nitko ne nudi stara je tradicija.
Što bi uistinu trebalo biti unutra
Između šezdeset sekundi i dvije minute. Ako imaš jednu doista jaku scenu, showreel može biti samo ta scena i obavit će svoj posao.
Otvori najboljim trenutkom. Bez naslovne kartice, bez sporog pretapanja, bez montaže ugođajnih kadrova s glazbom preko njih: tvoje lice, koje radi nešto vrijedno gledanja, unutar prvih pet sekundi. Ljudi premotavaju. Računaj na to da će premotati.
Raspon pokazuj samo ako imaš čime. Dvije kontrastne, dobro odigrane scene pobjeđuju pet scena u kojima uglavnom stojiš na vratima. I u svakom kadru moraš biti jasno vidljiv: ako redateljica castinga mora zaključivati tko si od troje u kadru, taj kadar ne zaslužuje svoje mjesto.
Što ostaviti vani
- Duge uvodne kadrove i sve što dolazi prije tvoje prve replike.
- Glazbu razvučenu preko dijaloga. Trebaju čuti tebe, a ne podlogu.
- Kadrove u kojima bolju polovicu scene ima netko drugi.
- Kazališne snimke snimljene iz dvanaestog reda.
- Sve starije od nekoliko godina ili iz vremena prije osjetne promjene u tvom izgledu.
- Špicu, logotipe i karticu s imenom na početku. Ako ime negdje mora stajati, stavi ga na kraj.
Tako nastaje većina prvih showreela.Pojedinačni kadrovi pobjeđuju jednu dugu montažu
Navada je sada pojedine scene držati dostupnima i zasebno, uz objedinjeni showreel, jer onaj tko traži određeni registar želi baš tu scenu, a ne obilazak svega što si ikad odigrao. Uz to ti omogućuje da pravi kadar staviš pred pravi posao.
Gdje showreel stoji
Negdje gdje se otvara bez računa, bez aplikacije i bez dvadeset sekundi učitavanja. Zatim stavi poveznicu na svoju karticu, ondje gdje će je ljudi iz castinga uistinu tražiti.
Na CastHubu tvoja kartica nosi fotografije, tipove uloga, mjere i poveznicu na tvoj snimljeni materijal. Javna strana pokazuje fotografije, ime, tipove uloga i grad; mjere, pojedinosti portfelja i kontakt ostaju iza provjere i otvaraju se samo tvrtkinim računima koji su dokazali tko su. Poveznica showreela pripada kartici, a ne raštrkana po tri društvena profila, iz jednostavnog razloga: onaj kome rok visi nad glavom neće krenuti u potragu.
Koliko se često radi ispočetka
Svaki put kad snimiš nešto bolje od onoga što je već unutra. Showreel je živ dokument, a ne spomenik. Najčešći promašaj nije loš prvi showreel, nego pristojan prvi showreel koji se nije promijenio četiri godine.
Nitko od početnika ne očekuje showreel pun emitiranih uloga. Očekuju vidjeti kakav si pred kamerom. To je sve što prvi showreel mora učiniti, a mobitel, partner za scenu i slobodno poslijepodne za to su posve dovoljni.
